Slavenski narodi imaju bogatu povijest u vjerovanju u uroke kao i skidanju uroka, ali zanimljivo je da je svuda gotovo isti način prepoznavanje tko je nabacio urok, kao i rada na skidanju odnosno uklanjanju uroka.
“Skalavanje uroka: Protivu svake
pegule činilo se sve šta se moglo, pa i priko više: za skidanje uroka i za
ozdravjenje išlo se na noge na sveta mista, ka šta su izvori vode, potoka i
rika, oli prid kućne prage i obližnja raskršća, vodopade, komine, pećine i
jame. E da bi se čejade čistilo od sviju grija, skakalo se kroz vatru, ka šta
bi se u bunarsku vodu bacalo kovanice, latice oli šenicu. Ma, najvišje se
gledalo činiti sve protivu uroka: tomen su služili i sol, i dikoji gvožđeni oli
- ako bi ih bilo - srebreni i zlatni komadići, pa prefin i žejezni britulinići,
a i blagoslovjena voda oli krv (svoja oli od pivca, prasca oli koje bilo svoje
beštije). Puno moćnima kontra uroka su se pokaživali i bili luk (naboje se
kontreštava s vidurinama), i slama iz magareće oli konjske štale (prije malo
vrimena je otkriveno da je najboja protivu sviju vrsta štetnih zračenja, a i za
ličenje sviju unutrašnjih žlizda, ka i za bilu i crnu žigaricu - ako u štali
štoko radiš pa udišeš nježin likoviti vonj punin plućiman), ka i mlade,
pramalitnje divje trave šta se meću po kredenci oli po kući di bilo. Jednako
moćni protivu uroka odvaik su bili i križ oli cilo raspelo, ka i zapisi (riči
iz Svetog pisma oli iz životopisa najsvetijih svetaca), šta bi se držali blizon
srcu. Kome bi i to bilo malo, meća je za pripomoć kontra svih zlih sila
krugove, pentagrame i heksagrame, oli bi ih drito ureziva u dičju kolinku, oli
uz šantarel, na ulazna vrata od dvora, vrtla oli obora. A komen je onda bilo
jošter i do rađe, upućivalo bi ga se da ništa ne počinje u petak, niti u danima
kad misec iđe svome kraju, nego samo od mlada miseca pa do uštapa.”
Izvor: Šibenskibrevijar.blogspot
Nema komentara:
Objavi komentar